Krenuli su odlučni da ne budu vječiti četvrti, peti… Znali su da mogu više i htjeli su to pokazati na pravom mjestu u pravo vrijeme. Nisu se mirili biti stalno u sjeni svojih vršnjakinja. Obećali su „poginuti“ za treće mjesto i obećanje su održali!
Nevjerojatnom borbenošću skupili su 85 bodova ili čak 24 više nego prošle godine. Poslije prvog dana za trećeplasiranima su zaostajali velikih 8 bodova. Nisu se predavali – kovali su plan disciplinu po disciplinu. I smanjivali razmak. Martin Krizmanić je netom nakon osvojenih bodova u bacanju kladiva istrčao „petaka“!? Nezabilježeno u atletskoj povijesti. Tomislav Valek istrčao atletsku muku – 2000 steeple i promuknuo od navijanja. Danas mu je rođendan – nikad ga nije dočekao s većim muscle fiberom! Čestitamo! Krešo Burnać, koji se nameće kao vođa generacije, rasturio u koplju, kugli i disku i ponudio se istrčati štafetu. Najveći emotivac, Dario Horvat, osvojio najviše bodova – 100, 200, dalj, obje štafete. Pavle Vukmirić odradio „svoju“ motku, dao obol u 4×100, po prvi puta nastupao u visu i „ubio“ se u 4×400. Luka Kupešić, potvrdio klasu na 800 i 1500. Mudri Matija Čakarun profesorki otrčao tri soma. Marko Levak odličan na 400 glat i borben do krajnjih mogućnosti u 4×400. Fabijan Dobrota dao maksimum na 400 prepone.
U moru prekrasnih pojedinačnih atletskih priča s povijesnog uspjeha muške juniorske ekipe, naših atletskih heroja, dopustite mi da istaknem nevjerojatno srce momka koji i ne zna koliko vrijedi i koliko može – Marka Dadića. Ovo mu je zadnja godina u juniorima. Bez jednog koljena je uzeo svoje na 110 prepone, pobijedio u troskoku i istrčao štafetu 4×400 „ko da ga sam vrag goni“. Sve je začinio ispovraćavši dušu po ulasku u cilj! Valjda kao trajnu uspomenu na boravak u Makarskoj. Inače, čitava štafeta (Levak, Vukmirić, Dadić, Horvat) je, nakon dva dana rata za svaki bod na plus 35 u hladu, dala nov značaj pojmu borbe za klub. U pravoj sportskoj drami i borbi „prsa o prsa“ s glavnim konkurentom pobijedili su za 23 stotinke. Za pamćenje.
Moramo napomenuti da zbog ozljede nije mogao nastupiti Siniša Tot, a s njim bi bili bar desetak bodova jači. No, svejedno, nije mu bilo teško ustati u 5 u jutro, putovati s ekipom i navijati. Bravo Siniša!
Čitavoj ekipi, u ime svih u AK ZG ULIX – KAPA DO PODA!
Davor Vukmirić, predsjednik

Mogao sam, ali to riganje daje specifičnu težinu muke koju si ti trebao proći da bi cijela ekipa osvojila pehar za treće mjesto.
istina,bob je ipak bob….
aha…
bob misli,
12.09.2008. @ 12:21 amjoj varda,nisi mogo izostavit ovo s riganjem