ATLETSKI KLUB ZAGREB ULIX

Interview: Filip Ude

Atletski klub «Zagreb Ulix» u nedjelju 25. listopada drugu je godinu zaredom hodočastio u nacionalno marijansko svetište Majke Božje Bistričke u Mariju Bistricu. Kako je smisao hodočašća i hodom častiti Boga, tako su se i naši atletičari odlučili za hod od Kašine do Marije Bistrice. Kruna svečanosti bila je koncelebrirano euharistijsko slavlje u svetištu na otvorenom koje je tom prigodom predvodio biskupski vikar za Zagreb preč. Zvonimir Sekelj. Hodočašće je završeno posjetom marijabistričkom karmelu, za što se pobrinuo klupski duhovnik vlč. Ivica Zlodi.

Poseban pečat hodočašću dao je hrvatski olimpijac, poznati gimnastičar Filip Ude koji se na poziv predsjednika kluba Davora Vukmirića rado odazvao susretu i druženju s atletičarima «Zagreb Ulixa» na ručku u restoranu «Dobro mi došel prijatel» nakon euharistijskoga slavlja. U moderaciji razgovora između Filipa i naših atletičara i u iskrenom Filipovu svjedočanstvu života, sporta i vjere pomogla je novinarka Radio Sljemena Tanja Baran, koja je i za ovu priliku Filipu postavila nekoliko pitanja:

Filipe, opiši nam svoj sportski put. Kako si od trnja stigao do sportskih zvijezda?

Mislim da to mogu opisati u par riječi: krv, znoj, suze, trud i rad, rad i samo rad.

Kako si se osjećao kada si osvojio srebrnu medalju na Olimpijadi?

Mislim da taj osjećaj ne mogu opisati jer to stvarno treba doživjeti. Nisam osoba koja skriva emocije i kad mi je teško nije me sram zaplakati. No, obećal sam sam sebi da ako osvojim medalju da neću plakati od sreće. Prvo čega sam se setil bile su mama i sestre jer sam znal da je doma euforija i da je naplaćen sav trud moje mame u mojem odgoju.

Imaju li smisla naša sportska odricanja kada ne znamo hoćemo li se realizirati kao uspješni sportaši?

Na to pitanje nitko ne zna odgovor. Jedno znam sigurno, jedino što ti preostaje je pokušati i vidjeti da li se to isplatilo ili ne. Ali svako odricanje i svaki trud se na kraju na neki način isplati. Znam da ako se neko jako trudi da će znati cijeniti ne samo svoj trud nego i trud drugih ljudi i vjerujem da će postati bolja osoba.

Što ti kao sportašu znači vjera?

Vjera u Boga mi znači sve i znam da je Bog uvijek sa mnom. Kad god trebam riješiti neki problem prvo se obratim Bogu jer znam da će me on uvijek saslušati i pomoći mi u svim problemima.

Podari nam savjet za kraj razgovora.

Moj savjet što znam iz iskustva koje sam svih ovih godina stekao je da nikad ne smiješ odustati od svog cilja i svojih želja. Bez obzira koliko prepreka i visokih zidova te čeka u životu, ne smiješ odustati nego stisnuti zube i ići dalje.

INTERVIEW komentiraj


komentiraj