Interview sa Sijom

Nakon nekoliko dana hvatanja, po Sveticama i Maksimiru, uspio sam uhvatiti našeg novog člana mog imenjaka, Sinišu Majdandžića, koji nam je pristigao iz AK Martin Dugo Selo i sigurno se utaborio među Ulixovcima, te marljivo trenera sa Slavekovim trupama, neumorno gazeći kilometre…

Siniša: Kako to da si stigao među Ulixovce ?

Majdandžić: U potrazi za boljim klupskim radom i društvom, stigoh među Slavekove trupe. Zadovoljan sam bio pozivom Slaveka, koji je pohvalio moj talent i dotadašnje rezultate, te ukazao da bih u skoroj budućnosti mogao postati šampion i krenuti njegovim stazama, koje su poploćene trudom i znojem.

S: Kakav je osjećaj među nama ( Ulixovcima) ?

M: Obiteljski, brzo sam se uklopio, te mi nije teško steći nove prijatelje. Zadovoljan sam međusobnim bodrenjem klupskih kolega tijekom natjecanja, te općenito prijateljskim podržavanjem.

S: Dali si zadovoljan grupom i novim trenerom ?

M: Kako se nalazim u loncu sa dugosrednje prugašima, te kako mi je trener i ujedno najbolji hrvatski dugoprugaš, dodatna motivacija i želja postala mi je prioritet (poslije škole, ha, ha, ha, ha…).

S: Da li si zadovoljan sa ovom i kakvi su ti planovi za iduću godinu ?

M: Nisam zadovoljan sa ovom godinom s obzirom da sam u bivšem klubu trčao discipline koje mi ne leže (trenutno), ali kako sam pri kraju sezone došao u Ulix, koliko toliko sam uspio istrčati svoje discipline, te uspio osvojiti srebro na mlađem seniorskom prvenstvu Hrvatske. Za iduću godinu, kao kod svih sezona otvaram dvoranskim PH u Beču, te se nadam pobjedi, i napokon pomoći klubu u momčadskim prvenstvima, što u meni stvara osjećaj odgovornosti.

S: Inače, kako teče tvoj mladi život ?

M: U slobodno vrijeme iskušavam par vrsta umjetnosti. Sviram gitaru već sedam godina, slušam filmsku glazbu i pišem roman koji je već dugo u pripremi, te mi je osobna želja izdati ga jednog dana.

S: Možeš li reći da li je i atletika jedna vrsta umjetnosti, recimo o pokretu, i pišeš roman o čemu ako nije tajna ?

M : Da, zahtijeva jednu dozu talenta koja se stiče rođenjem pa mogu reći da je i to jedna vrsta umjetnosti. Od rođenja sam ljubitelj izmišljenih svijetova tako da sam i sam kroz godine razvio jednu ideju i volio bih je napisati i podijeliti s drugima. Žanr je fantastika.

S: Čujem ideš na faks, pa kako ide ?

M: Da, studiram ono za što mi je trener rekao da me nakon dvije godine studija više nitko neće voljeti vidjeti pred vratima, jer studiram za poreznika. Na treningu dajem 100%, a na studiju 23% ( harač, PDV), ha, ha, ha, ha.

S: Imaš li djevojku ?

M: Nemam, sve dobre je već Kušec uzeo (ha, ha, ha …), ima jedna, ali sve sa svojim vremenom.

S: I poruka za kraj !

M: Za kraj (ha, ha, ha …), fućkaš klub u kojem nema bosanaca, kajmak je zakon.

I što reći više o ovom osebujnom mladom čovjeku nego, neka te prati sreća i zdravlje na tvom putu popločenom, kao što si i sam rekao trudom i znojem, prema vrhu tvoga cilja, sretno nam budi i ostani svoj !