Interview sa vel. Ivicom Zlodijem

Prekrasan sunčan dan svanuo je danas, kad se uputih na Kaptol, taj duhovni, vjerski i građanski simbol grada, da se nađem sa mojim današnjim sugovornikom, iako smo se upoznali tek na hodočašću u Mariji Bistrici mogu reći, našim dragim prijateljem velečasnim Ivicom Zlodijem, kojeg ću predstaviti, prvo prije nekog vremena duhovnog pomoćnika u župi u Brestju, trenutno zamjenikom predstojnika ureda za vjeronauk u školi Zagrebačke Nadbiskupije, a u fazi prelaska u samostan Sv. Vinka Paulskog kod sestara milosrdnica, sa zadaćom završetka postdiplomskog studija, preuzimanja jedne mise i ispovijedi po potrebi u samostanu.
S : Otkud ti među nama Ulixovcima ?
I : Dok sam bio u Brestju, kao župnikov pomoćnik, radio sam sa mladima, srednjoškolcima i studentima na razvoju žive zajednice (žive crkve), pokušavajući mlade animirati da razviju i duhovni život, tako da smo odlazili na zajednička putovanja i susrete, te sam radio na obiteljskom pastoralu bračnih parova gdje sam upoznao Davora vašeg predsjednika kluba, koji me pozvao i ponudio mi da takav rad prenesem i na klub, da bi postigli što opušteniju i prijateljskiju atmosferu u klubu.
S : A kakav si na sportskom planu ?
I : Sportaš sam u duši i tijelu, tako da sam aktivan rekreativno, koliko mi to dopuštaju profesionalne obveze, sudjelujem u jednoj malo nogometnoj momčadi, igram rukomet i stolni tenis, pa sam se na Davorov prijedlog odlučio i za trčanje i pomoć u klubu na radu sa mladim ljudima u njihovoj sportskoj karijeri, daljnjem životu i duhovnoj izgradnji.
S : Znači odlučio si malo trčati po stazi i šumi u Slavekovim trupama?
I : Da (ha, ha, ha, ha..), trčanje mi se dopada, bojao sam se kako ću naučiti pravilno trčati, pa te vježbice i metodika, ali polako usavršavam sve, trenutno nisam baš najredovitiji na treningu, ali kad ne stignem na trening trčim obavezno sam, trčanje me opušta, ispunjava me duhovno.
S : Kakav je tvoj osjećaj među nam Ulixovcima ?
I : Moj dolazak u klub bio je sa dozom objektivnog straha, u smislu velikog strahopoštovanja prema atletičarima sportašima, doživljavao sam ih poput zvijezda.
S : Zašto ?
I : U njima sam gledao ljude koji teže za idealima i vrednotama kojima su običnim ljudima nedostižne, zbog toga što se tu trebaju izdvojiti veliki napori i odricanja da bi se postigli vrhunski rezultati.
S : Reci nam još nešto o dolasku u klub.
I : Došavši u klub doživio sam prekrasno iskustvo, upoznavši se sa ljudima, koji su bili „normalni“, nisu bili umišljeni već naprotiv puni iskrene dobrote i dobronamjernosti, te otvoreni za primanje novih sasdržaja i spremni učiti, te pobijediti sve životne prepreke i doći do svog zacrtanog cilja.
Sretan sam što sam ušao u jedan potpuno novi svijet, koji mi je pomogao da svoje osobne i profesionalne životne događaje stavim na pravo mjesto.
Oduševljava me, kod mladića i djevojaka u klubu, otvorenost za dobro, u klubu vlada jedno pozitivno ozračje, tako da se čovjek osjeća „kao doma“.
S : Vidim odmah si krenuo sa akcijama u klubu?!
I : Predložio sam Davoru, nakon hodočašća u Mariji Bistrici, jedno zajedničko druženje trenera i sportaša (obnovu duha) u Lasinji, sa ciljem približavanja, međusobnog boljeg upoznavanja, produbljivanja prijateljskih odnosa u klubu, te jačanja područja duha, koje je isto specifično kao i područje kojim se atletičari bave.
S : Znači zadovoljan si prvom akcijom?
I : Bio je to još jedan korak u izgradnji i oplemenjivanju dobra, sposobnosti i darova koje u sebi nose ti mladi ljudi.
S : Kako ti se čini da su te ljudi prihvatili u klubu ?
I : Dolaskom u klub na moje veliko iznenađenje, mladi atletičari i atletičarke pristupili su mi na njima specifičan način, spontano, otvoreno, prijateljski, jednom riječju dobronamjerno, tako da se u klubu osjećam kao kod svojih prijatelja, neopterećujuće – s obzirom na metodiku kod Slaveka (ha, ha, ha, ha…), koji je izuzetna osoba i dobar trener.
S : Kakvi su ti planovi za buduću suradnju sa klubom?
I : Planova imam dosta, ali sve će ovisiti o mom profesionalnom angažmanu i rasporedu, te klupskom planu i programu i rasporedu natjecanja, izdvojio bih neke, u dogovoru sa predsjednikom i trenerima u klubu, da kreiramo zajedno projekte kako bi klub nastavio prema naprijed u svim segmentim razvoja na svim razinama. Volio bih da svake godine bar jednom odemo svi zajedno, sportaši, treneri i uprava na duhovnu obnovu, zatim da na nivou kluba organiziramo druženje mladih atletičara (atletska škola), zajedno sa njihovim roditeljima i trenerima, jedan vikend u godini, te nam je cilj ove godine po izboru trenera nagraditi najbolje atletičare (juniore, seniore), koje bi poslali u jedan međunarodni centar u Poljskoj za vrijeme ljetne stanke.
S : Čuo sam da u ovo predbožićno vrijeme spremaš neko’ iznenađenje za nas ? Ako nisam preznatiželjan možemo li doznati o čemu je riječ ?
I : Iznenađenje je dogovoreno, prijatelj kluba, Davor i ja, dogovorili smo mogućnost priprema u Lovranu, za vrijeme Uskrsnih blagdana.
S : Stvarno veliko iznenađenje i hvala ti na tome.
I : Pošto ste u klubu svi bili vrijedni, marljivi i dobri Sv. Nikola organizirao Vam je pripreme umjesto šiba.
S : Obično razgovore završavamo sa nekom misli, porukom za mlade, pa Ivice izvoli.
I : Budite ono što jeste, radosni i sretni, ponosni na sebe, svoje roditelje, trenere i zahvalni bogu za zdravlje i ljude koji Vas vode prema vašem sportskom cilju.
Imajte povjerenja u trenere koji vam žele dobro i u sebe, i sigurno ćete ostvariti svoj san.
Svima zdravlja, uspjeha i božjeg blagoslova za Božić i u Novoj godini.
S : Hvala ti Ivice na ovom interviewu i dobrim željama, želim ti obilje zdravlja u Novoj godini, te miran i blagoslovljen Božić.

Vaš Siniša