Boštjan Buč

Intervju Boštjan Buč

Na proputovanju kroz Zagreb na Miting Zlatne lige porazgovarali smo s Boštjanom Bučom te spoznali zašto ga toliko poštuju i vole gdje god se pojavi. Pravi je sportaš, i po rezultatu i po karakteru, i sjajan sugovornik. S besprijekornim hrvatskim!

Boštjan, već sutra letiš s ULIX-om u Bruxeles na miting Zlatne lige. Jel se vidimo na Hanžeku?

Nažalost ne, iako sam planirao. Poziv za Zlatnu ligu je došao prije dva dana i nisam mogao odbiti. Tamo ću trčati u konkurenciji najboljih.

Kakav je status vrhunskog atletičara u Sloveniji? Kakva su primanja?

Od kada je došao Peter Kukovica za predsjednika saveza stvari se u kontinuitetu poboljšavaju. Primjerice, atletičari su podijeljeni u tri kategorije i to isključivo po mađarskim tablicama, čime su zaštićeni vrhunski atletičari, a prosječni „natjerani“ da postanu vrhunski. Godišnja primanja za prvu kategoriju (preko 1150 bodova) su 6000 eura i plus 5000 eura za ostvarenje „A“ norme (i to vrijedi 2 godine). Druga kategorija dobije 4, a treća 2000 eura. Nadalje zaposleni smo u državnoj službi (vojska ili policija) s plaćom od cca 850 eura kako bi nesmetano mogli trenirati. Također, sve što dobijemo od sponzora pripada nama.

Znamo da si član AK Velenje. S kim treniraš?

Trener mi je Simon Vroeman već godinu dana. Prije njega trenirao sam s Dieterom Baumannom 2 godine i njegovom ženom Isabelle Baumann 4 godine.To su uistinu vrhunski treneri koji su me doveli do osobnog od 8.16.96 i do 16. mjesta na OI u Pekingu. Naime, u Pekingu sam imao ukupno 11. vrijeme kvalifikacija ali i nesreću da trčim u daleko najbržoj kvalifikacijskoj skupini. Čak sam jedno vrijeme slovio kao diskvalificiran, ali kako se radilo o pogrešci suca to su ispravili. Mogu se pohvaliti da je od bijelaca od mene bio brži samo jedan i to iz Moldavije!

Koji su slijedeći ciljevi?

Prvo se moram ozbiljno odmoriti, a nakon toga počinjem s pripremama za EU u dvorani koje je u ožujku 2009. u Torinu. Trenirat ću i sa Slavkom pa se nadam da će AK Zagreb ULIX imati dvojicu finalista!!!

Da, uostalom ti si član Stručnog stožera našeg kluba. Kako to?

Od 1997. se znam sa Slavkom Petrovićem, a zadnje dvije godine intenzivno surađujemo. Sjajan je prijatelj i trkač koji još puno toga ima za reći. Kada sam u ZG uvijek sam njegov gost. Članstvo u Stručnom stožeru sam prihvatio jer me oduševljava klima koju imate u klubu i niz pogodnosti za atletičare i trenere. Dobra klima i timski rad je preduvjet za dobar rezultat, a kod vas u klubu svi žele pomoći jedni drugima, a to je nažalost rijetkost u klupskoj atletici. Dobar primjer je i skrb za Darija Nemeca koji je imao tešku ozljedu i kojeg ste svejedno kupili i nitko ga nije tjerao da ove godine trči i možda obnovi ozljedu i zauvijek prekine karijeru. Ta briga za dostojanstvo atletičara je nesvakidašnja. Mislim da bi puno iz vašeg primjera mogli naučiti i ostali klubovi, a vjerojatno i vaš savez.

Misliš li da će Slavko uloviti normu za OI 2012.-e?Znamo da si napravio jednu sjajnu gestu da mu pomogneš.

On je već ove godine normu imao u nogama, ali ne i u glavi. Po mom uvjerenju on vrijedi za rezultat ispod 2.12. Nažalost kad nije uspio u Roterdamu onda je psihički pao. Nazvao sam ga i rekao da ću ga vući u Beču do polumaratona. Psiha, problemi s vremenom i niz sitnica poklopilo se i nije uspio. No, to iskustvo će mu pomoći u narednim godinama.

Često spominješ psihu. Znači nije sve u nogama.

Naprotiv. Skoro sve je u glavi. Naši treninzi se bitno ne razlikuju od Kenijaca. I kad s njima razgovaram o rezultatima na treninzima, recimo s Said Said Shaheenom, i oni se čude kako ne idem brže od 8.16. makar je i to vrhunski. Kad u trci pomislim evo to je to, sad imam extra priliku ili nešto slično – tu padam. To traje par sekundi, ali se osjeti u konačnici. Maksimalno koncentrirano treba istrčati od početka do kraja. U zadnje vrijeme koristim i psihologa i to mi pomaže da se opustim i koncentriram na bitno. To bi svakom preporučio. U utrci se treba stalno hrabriti, a ne razmišljati o krajnjem plasmanu. I treba imati čvrstu vjeru. Kad osjetiš dobar feeling odmah treba reagirati i iskoristiti jer teško će se ponoviti.

Kad si rođen i čime se još baviš?

Rođen sam u znaku ovna (13.04.1980.) i to mi je pomoglo u upornom treniranju.

Volim kuhati i to me opušta. Slavku i Dariju dopao se moj chili con carne koji sam im spremao na pripremama u Portugalu. Pratim sav sport i obvezno ljetujem na Jadranu.

Što kažeš na našu akciju Skok preko Schengena?

Sjajno. Pogotovo što je i Jure Rovan uključen koji je pravi showman. Trebalo bi takvih promocija atletike biti što više. Vrlo rado ću se uključiti: i kao susjed Slovenac, i kao sportaš, ali i kao prijatelj AK ZAGREB ULIX!

Eto, kao što možete zaključiti: i naš klub ima svog predstavnika na mitingu Zlatne lige! Sretno Boštjan!

Matea Pilić&Mia Kušeković (3.9.2008)