ATLETSKI KLUB ZAGREB ULIX

S anđelom je sve lakše!

PC: Kada i kako je počela ljubav prema atletici?
Nikola: Hm,o tome bih mogao pričati cijeli dan. Atletiku sam počeo trenirati 2000 godine.
Kao klinac sam bio živahan i prirodno jak. Uvijek sam volio puno trčati i volio sam gledati atletiku na TV-u; iz godine u godinu sve više mi se sviđao taj sport. Počeo sam s treninzima u atletskoj školi, a nakon par mjeseci sam počeo bacati kuglu. Ta disciplina mi je s vremenom toliko prirasla srcu da ne mogu izdržati niti 2 dana bez bacanja.

PC: Koji rezultat, natjecanje ti najviše znači?
Nikola: Na to pitanje ne mogu točno odgovoriti jer svugdje gdje sam bio bilo je prekrasno i svašta sam vidio i doživio, a svaki osobni rekord i svaki centimetar dalje puno mi znači. Na Europskom juniorskom prvenstvu u Hengelu sam osvojio 3. mjesto, osvajač drugog mjesta bacio je samo 1cm dalje, a osvajač 4. mjesta samo 1cm kraće od mene. Sa svakog natjecanja nosim lijepa, ali i raznolika iskustva. U Maroku sam vidio kako teško tamo ljudi žive. Iz Maroka pamtim i visokih 50 stupnjeva celzijusa. Ipak, kod kuće je najljepše!

PC: Prelazak u novi klub; jesi li zadovoljan uvjetima treniranja?
Nikola: Mali problem je što odlazim u teretanu u Domu sportova. Što se tiče ostaloga jako sam zadovoljan, jer atmosfera je potpuno drugačija nego u bivšem klubu; sa svima se može razgovarati i pomažemo jedni drugima.

PC: Što bi se još dalo popraviti ili obnoviti za lakši trening?
Nikola: Trebalo bi još malo popuniti teretanu. Primijetio sam da su postavljene švedske ljestve; trebalo bi nabaviti švedski sanduk i još sprava npr. kladiva, diskovi i gire za bacanje.

PC: Suradnja sa trenerom? Da li te sluša?
Nikola: Suradnja je super. Ima jako puno promjena u treninzima na koje nisam navikao, ali sve ide na bolje. Dosta vremena provodimo zajedno i jako se trudi oko mene jer zna da je ovo za mene velika promjena. Da li me sluša? Pravo je pitanje da li ja slušam njega. Znam nekada biti neposlušan jer nisam navikao istezati, trčati itd. Često razgovaramo o treninzima i ja mu znam ponekad nešto predložiti nakon čega to onda i isprobamo. Sve u svemu suradnja sa trenerom je fantastična.

PC: Što radiš u životu osim što treniraš (škole, hobiji)?
Nikola: Ne ostaje mi baš vremena za hobije, jer treniram 2 puta dnevno, ipak u međuvremenu učim i radim u radioni. Ove godine sam upisao višu trenersku školu, a ponekad radim kao autolakirer. Crtanje po automobilima mi je hobi; crtam slike sa bojama. Hm, moram priznati da ne učim baš svaki dan, ne volim učiti.

PC: Što tvoja bolja polovica misli o tvom treniranju? Imaš li dovoljno vremena za nju?
Nikola: Hodamo tek devet mjeseci, međutim ona je moj anđeo. Shvaća da je sve čime se bavim moj posao i da to jako volim. Podržava me i želi da uspijem u svom sportu. Za nju uvijek nađem vremena. Vidimo se kad god možemo.

PC: Što očekuješ od ove sezone?
Nikola: Od ove sezone ne očekujem baš puno, a ima i par razloga zašto. Nažalost odobreno mi je samo 4 natjecanja ove sezone.
Ali ipak imam i neke ciljeve za ovu sezonu: na Europskom Prvenstvu za mlađe seniore jurim na medalju, a do kraja sezone bio bih jako sretan kad bih bar bacio B-normu za Olimpijadu u Londonu.