Slavko Petrović
Osjećam se slobodnim i poštovanim!
intervju sa Slavkom Petrovićem
(prenosimo razgovor Slavka Petrovića i Roberta Franjkovića, dopredsjednika kluba)
Robi:Prošla je skoro godina dana kako si kod nas. Dovoljno vremena da dobiješ pravu sliku. Jesi li zadovoljan?
Slavko:Teško je opisati što osjećam i kako se osjećam. Kada smo nas dvojica obavljali prvi razgovor, negdje u ovo vrijeme prošle godine, bio sam u ljudskoj krizi i s mnogo otvorenih pitanja za svoju budućnost. I ne samo sportsku. Recimo, četiri godine prije toga nisam napredovao, a ništa u treningu nije mijenjano. Znaš i sam da se nikad nisam štedio, ali iako sam dugo bio među najboljim seniorima u bivšem klubu sve sam se više osjećao zapostavljenim. Htio sam se pod svaku cijenu iščupati iz toga, ali nisam znao kako. Situaciju je pogoršavala i činjenica da je moj najbolji prijatelj od malih nogu (Dario Nemec, op.a.) bio potpuno odbačen kao čovjek i sportaš, s vrlo teškom povredom koju je zaradio za vrijeme utrke na momčadskom prvenstvu. Sam sam ga odnio u auto i do liječnika i samo nas dvojica znamo što smo tada sve preživjeli. Da sam ostao u bivšem klubu ostao bi samo radi njega jer nisam vjerovao da će ga netko kupiti s takvom teškom ozljedom, a samog ga nisam htio ostaviti.
Kad si me povezao s Davorom nisam puno očekivao. No, već nakon prvog razgovora vratila mi se vjera! Vidjela se iskrenost i poštovanje koje mi je iskazao i na prvom razgovoru sve smo dogovorili. Uopće nije dovodio u pitanje dolazak Darija iako je znao u kakvom je stanju.
Robi:Znači dobro sam te nagovorio!?!?
Jesi. I ti, ali i Anđelko. Najvažnije mi je da sam u ZG ULIX-u nakon četiri godine stagnacije i nazadovanja istrčao osobni na 5000 m u Heusdenu što je ujedno i 33 vrijeme u Europi ove godine. A treniram sam! U međuvremenu sam uspostavio izvrsnu suradnju s nekim od ponajboljih europskih dugoprugaša, redovito treniram s Boštjanom, uveo sam neke nove metode u trening za koje nisam ni znao da postoje, mjerim laktate po prvi puta u karijeri… Nažalost, u prevelikoj želji da dokažem da mogu na OI u maratonu nisam uspio jer jednostavno nisam imao „dobru“ glavu. Hvala Anđelku koji mi je pomagao u snošenju troškova puta i „zečeva“. Vratit ću ja to za London 2012!
Robi:Što planiraš dalje, samo maraton ili…?
Slavko:Program za koji sam dobio potporu kluba predao sam u HAS i vjerujem da ću dobiti podršku direktora Siniše Ergotića jer ni do sada nije nikad izostala. Spremam se za zimsku sezonu na 3000 m, a i želim pomoći reprezentaciji na Kupu Europe (ove godine sam bio dva puta četvrti u Istanbulu) i sa svojim ZG ULIX-om osvojiti klupsko prvenstvo Hrvatske. Polako planiram i obitelj…
Robi:Koliko znam odbijao si čitavu godinu dana javne istupe. Što se promijenilo?
Slavko:Jednostavno nisam htio da se moje izjave krivo tumače. No, možda sam i pogriješio i trebao javno reći neke stvari kako ne bi drugi olako povjerovali u lažna obećanja. Sad se osjećam pun samopouzdanja, slobodan i poštovan. Naš predsjednik uvjerio me je da nisam samo stroj za trčanje, ili „marva“, kao on popularno veli, nego da se mogu ozbiljno i odgovorno posvetiti i drugim životnim izazovima. Na primjer dobio sam povjerenje kluba da kao mentor ustrojim modernu atletsku školu i tome sam prionuo sa svim srcem. Imam tim prekrasnih kolegica i kolega sportaša koji se ne štede da svi zajedno omogućimo svakom djetetu da se bavi atletikom. Svi su me prihvatili, a od starijih kolega Igora, Hrvoja, Siniše i Ede svakodnevno učim i skupljam iskustva. Takva sloga među trenerima ne postoji nigdje. Ovdje sam doživio ono zbog čega sam došao u atletiku, a mislio sam da više nikad neću naći – istinsko dostojanstvo sportaša. Nevjerojatno mi je bilo slušati i gledati kako sportaši međusobno navijaju jedni za druge. Pa gdje još postoji klub atletskih navijača!? Bravo za Z-U-Boyse! I Girlsice…
Robi:Veli Davor da će te zaposliti u klubu na mjesto trenera za srednje i duge pruge od Nove godine.
Slavko:Ak veli Davor, onda je to tak. U to sam se uvjerio. Dat ću sve od sebe da opravdam očekivanja. U konačnici, vratili ste me u život, omogućili postizanje vrhunskih sportskih rezultata, ne reketarite me za osvojene nagrade, a sad mi rješavate i egzistenciju… Što da tome dodam?
Robi:Čuj onu rundu od prije godinu dana sam ja platio. Čini mi se da imaš računa da ovu platiš ti!!!
Slavko: Platit će Anđelko!
