Došao sam da napredujem i učim od najboljeg!
PRESS CLUB: Prošlu sezonu bio si član u AK Kvarner Autotrans. Možeš li nam reći što te navelo da nam se pridružiš?
ŽILE: AK Zagreb-Ulix je okupio dobru i kvalitetnu grupu dugoprugaša koje trenira Slavko Petrović sigurno naš najbolji trkač i taj izazov je bio jači od svega. Odlučio sam doći kako bi se razvio u boljeg trkača. Naravno i preseljenje iz Rijeke je bilo jako važno. Moram reći da sam baš prije par godina iz Zagreba prešao u Kvarner i sad sam se eto vratio. Zahvaljujem i Kvarneru na korektnosti, a vjerujem da sam i ja opravdao očekivanja.
PC: Možeš li nam ukratko opisat kako si odabrao baš atletiku, sport kojim se baviš već dugi niz godina?
ŽILE: Kao mali volio sam nogomet, ali budući da sam dobro trčao odlučio sam se za atletiku. Zaključio sam da u nogometu ovisiš i o drugima, a u atletici ponajviše sam o sebi.
PC: Trčiš duge pruge. Koja ti je najdraža disciplina i zašto?
ŽILE: Na stazi mi je omiljena disciplina 3000m sa zaprekama ali više volim cestovno trčanje, zbog bolje atmosfere na utrkama i većeg broja natjecatelja, kako domaćih tako i inozemnih trkača.
PC: Kakva je konkurencija na cestovnim utrkama?
ŽILE: Kod nas u Hrvatskoj je jača konkurencija na cestovnim utrkama, zbog većeg broja natjecatelja iz inozemstva koji sudjeluju na gotovo svim utrkama.
PC: Što planiraš trčati u sljedećoj sezoni? Ciljevi?
ŽILE: Planiram trčati sve što bude potrebno za klub, a glavni cilj mi je poboljšati rezultat na 10 km i u polu maratonu.
PC: Reci nam nešto o suradnji tebe i tvog novog trenera Slavka Petrovića?
ŽILE: Slavka Petrovića jako dugo poznajem i iznimno ga cijenim.Osim što je izvrstan atletičar i trener, još je bolji prijatelj. Sviđa mi se njegov princip rada i pristup prema atletičaru.
Putem ovog intervjua čestitao bi još jednom Lisi Stublić na rušenju hrvatskog rekorda u polumaratonu i njenom treneru Slavku Petroviću. Rekordi se ne ruše svaki dan zato im svaka čast J
PC: A sad pređimo na privatan život … otkrij nam tajnu formulu kako sve stigneš s obzirom da radiš, imaš obitelj??
ŽILE: Hmmm J evo ovako oženjen sam, otac dvoje male djece. Supruga mi je najveća podrška, a djeca motiv da postignem što bolji rezultat u atletici.
Tajna formula: kad dođem u fazu“ne da mi se“ – Žena me uvijek potjera na trening! J
PC: Radio si puno teških poslova, možeš li nam reći koji ti posao bio najteži?
ŽILE: Da radio sam puno teških poslova, na pilani, građevini, ali ni jedan nije bio težak kao brodogradnja. Nakon 10 sati varenja i boravka u dimu nije bilo jednostavno trenirati. Htio bih spomenuti da mi je upravo Davor Vukmirić pomogao u odluci da ostanem u atletici prije dvije godine kad sam „umirao“ u pilani. I tada je spominjao velike planove za klub, ali iskreno govoreći nisam vjerovao da će se to tako brzo realizirati.
PC: Koja ti je utrka bila najteža, a koja ti je ostala u najljepšem sjećanju???
ŽILE: Najteža trka je bila 2006 u Sošicama.Tako mi je teško pala na psihu da sam umalo odlučio da odustanem od atletike. A najljepša …bilo je puno lijepih utrka ali nekako mi je ostao u najljepšem sjećanju moj prvi maraton u Zagrebu 2006. A i svaka pobjeda je draga pogotovo ako je pritom osvojen naslov državnog prvaka kao u maratonu, 3000 steeple… itd.
Zoranu želimo napredak u svim disciplinama kao i pokoji naslov državnog prvaka te mir i sreću u obitelji! Svojim dugogodišnjim radom i poštenim pristupom to je svakako i zaslužio!
Press club